Atma pas

Jedan sjajan blog, žena je iz Hrvatske i živi u Manchesteru, u Velikoj Britaniji. Za sve one koji vole putovati maštom, pogledajte radove ove umjetnice.

http://www.brankavidovicbutler.com/index.html

I See A Darkness

FIRST VERSE:
Well, you're my friend
And can you see
Many times we've been out drinking
Many times we've shared our thoughts
Did you ever, ever notice, the kind of thoughts I got
Well you know I have a love, for everyone I know
And you know I have a drive, for life I won't let go
But sometimes this opposition, comes rising up in me
This terrible imposition, comes blacking through my mind

CHORUS:
And then I see a darkness
Oh no, I see a darkness
Do you know how much I love you
Cause I'm hoping some day soon
You'll save me from this darkness

SECOND VERSE:
Well I hope that someday soon
We'll find peace in our lives
Together or apart
Alone or with our wives
And we can stop our whoring
And draw the smiles inside
And light it up forever
And never go to sleep
My best unbeaten brother
That isn't all I see

CHORUS:
And then I see a darkness
Oh no, I see a darkness
Do you know how much I love you
Cause I'm hoping some day soon
You'll save me from this darkness

Bonnie 'Prince' Billy

"The Suburbs"

In the suburbs I
I learned to drive
And you told me we'd never survive
Grab your mother's keys we're leavin'

You always seemed so sure
That one day we'd be fighting
A suburban war
your part of town against mine
I saw you standing on the opposite shore

But by the time the first bombs fell
We were already bored
We were already, already bored

Sometimes I can't believe it
I'm movin' past the feeling
Sometimes I can't believe it
I'm movin' past the feeling again

Kids wanna be so hard
But in my dreams we're still screamin' and runnin' through the yard
And all of the walls that they built in the seventies finally fall
And all of the houses they built in the seventies finally fall
Meant nothin' at all
Meant nothin' at all
It meant nothin

Sometimes I can't believe it
I'm movin' past the feeling
Sometimes I can't believe it
I'm movin' past the feeling and into the night

So can you understand?
Why I want a daughter while I'm still young
I wanna hold her hand
And show her some beauty
Before this damage is done

But if it's too much to ask, it's too much to ask
Then send me a son

Under the overpass
In the parking lot we're still waiting
It's already passed
So move your feet from hot pavement and into the grass
Cause it's already passed
It's already, already passed!

Sometimes I can't believe it
I'm movin' past the feeling
Sometimes I can't believe it
I'm movin' past the feeling again

I'm movin' past the feeling
I'm movin' past the feeling

In my dreams we're still screamin'
We're still screamin'
We're still screamin'

Arcade Fire

Sunday Morning Coming Down


Well, I woke up Sunday morning
With no way to hold my head that didn't hurt.
And the beer I had for breakfast wasn't bad,
So I had one more for dessert.
Then I fumbled in my closet through my clothes
And found my cleanest dirty shirt.
Then I washed my face and combed my hair
And stumbled down the stairs to meet the day.

I'd smoked my mind the night before
With cigarettes and songs I'd been picking.
But I lit my first and watched a small kid
Playing with a can that he was kicking.
Then I walked across the street
And caught the Sunday smell of someone frying chicken.
And Lord, it took me back to something that I'd lost
Somewhere, somehow along the way.

On a Sunday morning sidewalk,
I'm wishing, Lord, that I was stoned.
'Cause there's something in a Sunday
That makes a body feel alone.
And there's nothing short a' dying
That's half as lonesome as the sound
Of the sleeping city sidewalk
And Sunday morning coming down.

In the park I saw a daddy
With a laughing little girl that he was swinging.
And I stopped beside a Sunday school
And listened to the songs they were singing.
Then I headed down the street,
And somewhere far away a lonely bell was ringing,
And it echoed through the canyon
Like the disappearing dreams of yesterday.

On a Sunday morning sidewalk,
I'm wishing, Lord, that I was stoned.
'Cause there's something in a Sunday
That makes a body feel alone.
And there's nothing short a' dying
That's half as lonesome as the sound
Of the sleeping city sidewalk
And Sunday morning coming down.


Kristoffer "Kris" Kristofferson

Peter Sloterdijk



S onu stranu erotike

U naše se vrijeme konkretizirala sumnja da je psihoanaliza – koja je u 20.
stoljeću u mnogome bila vodilja psihologijske spoznaje – u jednom značaj-
nome pogledu promašila prirodu svojega predmeta. Sporadični prigovori
upućeni psihoanalitičkom učenju, koji su se pojavljivali od samih početaka,
danas su prerasli u teorijski učvršćeno odbijanje sljedbeništva. Do toga do-
lazi manje zbog beskrajnih sporova zbog nedostatne »znanstvene« dokazi-
vosti psihoanalitičkih teza i rezultata (poput onih koji su nedavno izazva-
li pažnju pojavivši se u problematičnom djelu livre noir de la psychanalyse)
nego zbog sve većeg raskoraka između psihičkih fenomena i školskih poj-
mova – nezgoda koju kreativni autori i praktičari psihoanalize već duže vre-
mena otvoreno istražuju. Jezgra otpora nije ni kronična sumnja u specifič-
nu efikasnost psihoanalize.
Izvor principijelnoga nesporazuma što ga je skrivila psihoanaliza, njezina
je naturalistički zamaskirana kripto-filozofijska namjera da se cjelokupna
condicio humana protumači polazeći od dinamike libida, dakle, polazeći od
erotike. To ne bi bilo moralo imati sudbonosne posljedice, da su legitimni
interesi analitičara erotičkog pola psihe, koji je pun energije, bili povezani s
jednako živahnim bavljenjem polom timotičkih energija. No psihoanaliza
nikada nije bila spremna da se jednako opširno i temeljito pozabavi timo-
tikom čovjeka oba spola: njegovim ponosom, njegovom hrabrošću, njego-
vom srčanošću, željom da se potvrdi, žudnjom za pravednošću, osjećajem
časti i dostojanstva, njegovim gnušanjem i njegovim borbeno-osvetničkim
energijama. S dosta prezira to se prepuštalo sljedbenicima Alfreda Adlera i
drugim navodno uskogrudnim zastupnicima tzv. kompleksa manje vrijed-
nosti. U najboljem se slučaju priznavalo da ponos i častohlepnost mogu pre-
vladati tamo gdje se seksualne želje ne mogu primjereno ozbiljiti. ovo se pre-
laženje psihe na drugi program s tegobnom ironijom nazivalo sublimacijom
- proizvođenje uzvišenoga za one kojima je to potrebno.
Klasična psihoanaliza uglavnom nije priznavala drugu temeljnu snagu psi-
hičkoga polja – bez obzira na dodatne konstrukcije kao što su »poriv za smr-
ću« ili mitska figura kao što je »destrudo« ili primarna agresija. Kasniji do-
datak psihologije jastva imao je samo kompenzacijski smisao i sasvim je ra-
zumljivo da je uvijek ostala trn u oku za klasične frojdovce, zastupnike ne-
svjesnoga.
U skladu sa svojim eroto-dinamičkim polazištem psihoanaliza je rasvijetlila
veliki dio mržnje koja predstavlja tamnu stranu ljubavi. Uspjelo joj je pokaza-
ti da mržnjom vladaju jednaki zakoni kao i ljubavlju i da i tu i tamo zapovije-
daju projekcija i prinuda na ponavljanje. No i dalje nije progovarala o srdžbi
koja nastaje iz želje za uspjehom, ugledom, samopoštovanjem te iz zapreka
na tom putu. Najočitiji simptom dobrovoljnoga neznanja, koje proizlazi iz
analitičke paradigme, jest teorija narcizma, naknadni pokušaj psihoanalitič-
ke doktrine kojim se nastoji ukloniti slaba mjesta edipovskog teorema. Vrlo
je karakteristično da teza o narcizmu doduše pokazuje zanimanje za čovjeko-
vo samo-potvrđivanje, ali nastoji to samo-potvrđivanje svakoj plauzibilnosti
usprkos ponovno smjestiti pod vlast sada drugoga erotičnog modela. podu-
zima uzaludni trud da samovoljno obilje timotičkih fenomena izvede iz au-
toerotike i njezinih patogenih očitovanja. jest da formulira respektabilni pro-
gram obrazovanja za psihu, u svrhu transformacije takozvanih narcističkih
stanja u čistu objektnu ljubav. Nikada joj nije palo na pamet da zacrta drugi
put obrazovanja za proizvođenje ponosnog odraslog čovjeka, borca, nosite-
lja ambicija. riječ »ponos« za psihoanalitičara većinom je samo besadržajna
natuknica u leksikonu neurotičara. psihoanalitičari su praktički izgubili pri-
stup značenju te riječi uvježbanim zaboravom što ga nazivaju obukom.
Narcis međutim ne može pomoći edipu. Izbor tih mitskih likova govori više
o onome tko ih je izabrao nego o prirodi stvari. Kako bi gotovo debilni mladić
koji ne može razlikovati sebe i svoju sliku u zrcalu, mogao kompenzirati sla-
bosti čovjeka koji upoznaje oca tek u trenutku kada ga ubija a onda zabunom
ima djecu s vlastitom majkom. I jedan i drugi ljubavnici su na mračnim puta-
njama, i jedan i drugi su toliko zalutali u erotičnu ovisnost da nije lako odlu-
čiti koji od njih je jadniji. Galerija prototipova ljudske bijede lijepo bi mogla
započeti s Edipom i Narcisom. takve ćemo likove žaliti a nećemo im se diviti,
a od nas se ipak očekuje da, u skladu s učenjem škole, u njihovim sudbinama prepoznamo najsnažniji obrazac životnih drama. Nije teško prozreti tendenciju koja se skriva iza takvog promaknuća. onaj tko ljude želi pretvoriti u pacijente – to jest osobe bez ponosa – ne može učiniti ništa bolje nego da upravo takve figure pretvori u ambleme condicio humana. A zapravo bi pouka morala biti u tome koliko lako zaluđena i jednostrana ljubav svoje nositelje pretvara u lude. Samo ako je cilj u tomu da se čovjeka proglasi ljubavnom
marionetom, bijednog će se štovatelja vlastitog lika i podjednako bijednoga
ljubavnika vlastite majke proglasiti uzorima ljudskoga ponašanja. Možemo
uostalom ustvrditi kako su poslovne osnove psihoanalize u međuvremenu
uzdrmane pretjeranom proširenošću njezinih najuspješnijih fikcija. Današ-
nja uspješnija mladež još ima neku nejasnu sliku o tome tko su Narcis i Edip
– njihova im sudbina najčešće izaziva dosadu. Ne vidi u njima više pra-slike
ljudskosti, već razmjerno nevažne gubitnike koje treba žaliti.